“Duhovne vježbe su kroz molitveno iskustvo, po milosti oslobađale moju dušu od različitih navezanosti, zarobljenosti, rana; kako bi moja duša zadobila slobodu ljubljenoga djeteta Božjega. Tako su me izgrađivale da budem cjelovita osoba kako bih mogla nakon završetka nastaviti primjenjivati svoja molitvena iskustva, služeći tako Bogu u svome svakodnevnom životu.
Imam još cijeli život raditi na sebi, imam svoje mane i grešnu narav, nisam time postala sveta, ali su me Duhovne vježbe poučile kako da se sve više predajem Bogu. Osnažile su me u nutarnjeg čovjeka koji je zaljubljen u Boga i čitavim srcem želi u djelotvornoj ljubavi njemu služiti i vršiti volju Božju.”
“Velike ignacijanske DV obavio sam 2001. god. pod vodstvom p. Pavina. Prošavši tu formaciju sam sa patrom od srpnja do prosinca iste godine, osjetio sam povezanost sa svakim članom koji je počeo obavljati istu formaciju kasnije od siječnja 2002. god. pa do danas. Radovao sam se svakoj novoj duši, pratio taj proces čitajući patrove nove materijale (tekstove), dolazeći povremeno utorkom na susrete i snimajući ponekad pokušavajući da ne ometam koncentraciju prisutnih.
DVS su osobno za mene najvažnija stvar koju sam poduzeo u mojem životu. To je bila prava PROFESIONALNA ORIJENTACIJA (možda malo zakašnjela). Ono što nisam pronašao u mojem školovanju, u mojem studiju prepoznao sam u mojim DV. Susrevši se sa svojim najdubljim čežnjama, sa svojim nedoumicama krenuo sam jednim novim promjenjenim životom. Promjena nije iz vana, već je unutarnja, u čovjeku. On se radikalno opredjeljuje za svoj prepoznati poziv, upučen od Boga, za ono što samo on može u životu napraviti, za ono zbog čega je stvoren. Na taj način on zauzima «svoje» mjesto u društvu, u crkvi.
Za vrijeme obavljanja Vježbi, a kao plod jednog razmatranja nastala je i pjesma U plamenu zajedničke ljubavi”, Petar
U plamenu zajedničke ljubavi
Isuse, udijeli mi svojega Duha
da po njemu postanem što sličniji Tebi,
jer moj duh je samo ljudski duh
bez boje, okusa i mirisa.
Neka me oboji spektar Tvojega Duha
ispuni slatki okus Tvojega božanstva
i miomiris Tvoje ljubavi.
Isuse, upali svoje pravo svjetlo
u tami moje prazne nutrine
jer to se svjetlo nikada ne gasi
i jedino osvjetljuje sav prostor
u nama, oko nas i za nas
u čitavom svemiru.
Neka me ojača Tvoja snaga
jer mene ispunjava samo moja
obična ljudska snaga
koje nemam nikada dovoljno
po kojoj neprestano padam.
Isuse, neka me zahvati žar Tvoje ljubavi
koji će upaliti plamen moje
pa neka takva zajednička vatra
istopi moj život za Tebe
kao običnu voštanu svijeću
u plamenu zajedničke ljubavi.
Pjesma je izašla u Glasniku Srca Isusova i Marijina br. 12, 2001.